Grad piše. Ti samo držiš olovku.
Ethereal ne počinje spawnom na Legion Squareu i listom poslova. Počinje pitanjem tko si bio prije nego što si sišao s aviona u Los Santos — jer to je jedino što ti nitko ne može oduzeti.
Grad je podijeljen između ljudi koji su ga naslijedili i ljudi koji ga tek uzimaju. Sjever drži stara ekipa s vezama u gradskoj upravi, luka pripada onima koji znaju koji kontejner nikad ne prolazi carinu, a centar je otvoreno tržište — svake noći netko izgubi teritorij koji je mjesecima gradio.
Tvoj lik nije statistika
Nema levela koji te definira ni brojke iznad glave. Definira te ono što drugi igrači znaju o tebi: je li tvoja riječ nešto vrijedila kad je bilo teško, jesi li ostavio ekipu na krovu, jesi li platio dug. Reputacija se ovdje gradi mjesecima, a gubi u jednoj sceni.
Zato ne postoji reset. Vozilo koje si izgubio u potjeri stvarno je izgubljeno, dosje koji ti je policija otvorila stoji u sustavu, a novac na računu nosi težinu jer nije došao iz jednog klika.
Organizacije i ulica
Organizacija nije Discord kanal s imenom — to je baza, doorlockovi, zaposleni ljudi, tjedni prihod i neprijatelji koji točno znaju gdje spavaš. Frakcije se registriraju kod staffa, dobivaju vlastitu mapu i teritorij, a rat između njih ima pravila jer inače nije rat nego kaos.
Ako te ne zanima ilegala, grad radi i bez toga. Mehaničari koji imaju stalne mušterije, novinari koji objave stvar koju je netko htio zataškati, taksisti koji čuju previše — sve su to uloge koje su ovdje netko, a ne NPC s tipkom E.
Policija, sud i posljedica
PD nije prepreka nego druga strana iste priče. Ima protokole, pregovarače i zapisnik, a svaka veća akcija završava u dosjeu. Zatvor je vrijeme koje se odradi — i vrijeme u kojem se sklapaju najbolja poznanstva na serveru.